u izradi...
Embedded Files
Ovo je samo uvid u Priručnik Preživljavanja. Uskoro u tiskanom izdanju!
Skloništa radi preživljavanja
Skloništa radi preživljavanja
Čovjek je vrsta iznad svih drugih vrsta?
Čovjek je vrsta iznad svih drugih vrsta?
Odvažne li teze, pune pretencioznosti. Neću ulaziti u usporedbu ljudskog ponašanja sa ponašanjem drugih životinjskih vrsta jer tu ne bi bilo kraja. Međutim, zasigurno znam da bi u svim segmentima osim onog što se tiče inteligencije (našeg oružja u preživljavanju, večine nas... ok, nekih od nas) bili bi na zadnjem mjestu. Mislite da pretjerujem? Skinemo li se goli poput životinje bez ičega na sebi, uputimo se u prvi šumarak i prespavajmo noć pod vedrim nebom. Ako se radi o hladnoj noći upitno je da li ćemo i kakvi dočekati jutro. Svakom pa i najmanjem stanovniku te šume takvo nešto predstavlja normalu. Nama će u ovom slučaju biti neophodna kvalitetna oprema ne bi li barem malo mogli konkurirati ovim našim dlakavcima.
Odavno smo izgubili krzno, naviku na hladnoću i privukli se urbanom okrilju: hladno mi je – upalim pećicu, toplo mi je, pa evo klime, pada kiša – rekli na vijestima. Daleko smo od prirodnog, toliko daleko da nam prirodno postaje neprirodnim.
S - Skloni se, sagradi sklonište!
S - Skloni se, sagradi sklonište!
S je prvo slovo riječi STOP prioriteta preživljavanja (tema obrađena u prošlom broju Mete), i kao takvo zasigurno ono je i najvažnije.
U bilo kojoj situaciji potencijalnoga preživljavanja, pa i onog u urbanom okruženju gdje vam prijete nožem jer imate interesantan novčanik, morate se skloniti od agresora (ili skloniti agresora od
sebe). U ovom članku nećemo analizirati što i kako pred nožem nego ćemo nož staviti u naše ruke i dati si posla tamo negdje u šumi, daleko od urbanog u izradi pravog skloništa.
Prihvaćamo li svi da je priroda agresor u slučaju preživljavanja? Ima li onih koji to i dalje negiraju u daljnjem ću ih tekstu pokušati razuvjeriti.
Na slici, košara, zahtjevna izrada ali vrhunska izolacija
Sklonište radi preživljavanja
Sklonište radi preživljavanja
Skloniti se u situaciji preživljavanja vrhunsko je znanje preživljavanja. Dok bez vode možemo izdržati i do tri dana, a još više dana aktivnog preživljavanja bez hrane, jedna hladna, vlažna i vjetrovita noć može biti pogubna u realnoj situaciji preživljavanja.
Ne bi li shvatili kako što kvalitetnije izgraditi sklonište, kao prvo moramo sagledati naše tijelo i njegovu termo-regulaciju te shvatiti u cijelosti koje su njegove potrebe radi samoodržanja..
Sposobnost održavanja normalne tjelesne temperature omogućeno je brojnim složenim procesima u našem organizmu.
Termo-regulacijski centar našeg mozga reagira na promjene temperature krvi, što rezultira pojačanim stvaranjem ili odavanjem topline.
U normalnim okolnostima ti procesi stvaranja i odavanja topline su u ravnoteži, tj. u konstantnoj tjelesnoj temperaturi.
U slučaju promjena, naše tijelo pokreće razne procese u svrhu termo-regulacije. U gore navedenom slučaju znojenja našeg Stipe, tijelo se oslobađa viška topline nastale fizičkom aktivnošću. Voda u obliku znoja isparava na površini kože, pa tako na sebe veže toplinu i hladi tijelo.
U slučaju hladnoće, koja nas u ovoj situaciji izrazito zanima, naše tijelo priču svojih obrambenih procesa započinje ježenjem, primordijalnim urođenim instinktom,
Nekada su naši praoci ježivši se "dizali" dlaku te time zadržavali toplinu. Podignuta dlaka stvarala bi topli omotač zraka oko tijela. Taj prvi proces obrane danas je zbog naše ne dlakavosti ne efikasan .
Drhtanje je drugi proces reakcije našeg tijela na hladnoću, brzim grčenjem i opuštanjem mišićnih vlakna tijelo proizvodi temperaturu, ta proizvodnja ne može ići u nedogled jer nakon nekog vremena nastupa stanje iscrpljenosti i pothlađenosti.
Hipotermija ili pothlađenost je stanje snižene opće tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi više topline nego što je može proizvesti, pa temperatura tijela pada ispod 35°C. (u jednom od narednih brojeva u cijelosti biti će obrađena hipotermija - ubojica broj jedan). Naš zaklon nikako ne smije dopustiti tijelu da započne sa navedenim procesom reakcije na hladnoću - drhtanjem.
Pošto uz sklonište ide i vatra, preferirati terene mješovitih šuma crnogorice i bjelogorice pošto u takvim šumama ima dobrog materijala za ogrjev (bjelogorica) i izradu skloništa i ležaja ( crnogorica).
Velika greška koju većina njih radi je izrada velikih skloništa, sklonište mora biti usko, a ponajviše mora biti što uže ako niste u mogućnosti zapaliti vatru ne bi li se tako moglo zagrijati temperaturom vašeg tijela, normalno , pod uvjetom da ne propušta vjetar. U slučaju gradnje skloništa u/od snijega, moramo paziti da izradimo i otvor radi efikasnog zračenja.
Mnogo njih smatra da je sklonište u prirodi samo nekakav krov nad glavom. Uz krov ide uvijek i ležaj. Ležaj i krov mogu se napraviti od suhog lišća.
Preferirati južnu stranu šume jer je izložene tokom cijelog dana suncu te je samim time manje vlažna.
Ako je sklonište od prirodnih materijala, ono je zbog toga u prirodi nevidljivo spasiocima. Treba položaj vlastitog skloništa označiti uvijek dobro vidljivim i prepoznatljivim oznakama.
Neprirodno postavljena tanja stabla ili kamenje na terenu u obliku strijelce, slova X ili SOS te vidljive oznake u krošnji poput žarko crvene veste, aluminijske folije ili sličnog uvelike mogu pomoći da budete lakše uočeni.
Bilo je slučaja realnog preživljavanja po snijegu kad su spasioci prošli tik uz nevidljivi brlog unesrećenoga koji više nije imao snage da zazove pomoć ili je spavao. Jednom kada spasioci pročešljaju taj dio terena teško da će se vratiti na isti.
Na slici, košara, zahtjevna izrada ali vrhunska izolacija
U slučaju da ne možete računati na spasioce jer niste nikoga obavijestili gdje idete ili ste u takvoj situaciji gdje ne smijete biti viđeni te će vaše preživljavanje ovisiti isključivo o vama samima, ne zamarajte se gore navedenim.
Nikad ne gradite sklonište blizu rijeka jer malo jača kiša može naglo podići nivo vode, pa vas rijeka lako proguta.
Zna se desiti tokom kiše, da se zbog ispiranja terena stabla uruše u rijeku te se zaglave stvarajući tako prirodnu branu koja počne skupljati materijal i tako stvori čep koji blokira realan protok vode. Rijeka raste i raste dok ne naraste toliko da se čep silovito odčepi i evo vam smrtonosnog vala vode na do malo prije skoro mirnoj rijeci.
Izbjegavajte izgradnju skloništa na dobro utabanim životinjskim stazama i u šumama prepunih odlomljenih grana i stabala. Kod odabira skloništa uvijek gledajte i iznad i ispod. Nema smisla da napravite sklonište na mravinjaku ili ispod napukle grane koja se prvim vjetrom može srušiti na glavu.
U skloništu nema mjesta tabu temama: ako vam je hladno i drhtite, zgrabite prijatelja da vas zagrije jer je upitno da li ćete doživjeti jutro; ako imate nuždu, a vani je orkanska bura, obavite ju u skloništu bez obzira na tuđa negodovanja.
Na Alpama, sa Francuskom granicom gdje sam živio, desio se slučaj gdje su našli dvoje smrznutih alpinista na par metra udaljenosti jednog od drugog, svakog u vlastitoj vreći za spavanje. Očito da ih je bilo više strah grljenja nego hipotermije.
Kvalitetno sklonište je vaš jedini sigurni saveznik i jedini sigurni izgled uspješnog preživljavanja. Preživljavanje se odvija najčešće u roku par dana. Danas je večina terena nastanjeno. Sumnjam da negdje u našoj zemlji ima više od trideset kvadratnih kilometra nenastanjenog prostora. Situacija gdje ćete morati preživljavati više od tri dana kod nas je skoro nemoguća.
U tri dana bez problema ćete gladovati, patiti zbog manjka vode, ali i umrijeti bez skloništa.
Po svjetskim statistikama, prva noć je glavni krivac smrti u više od 50% slučajeva individualnoga preživljavanja. Hipotermija je tu zaslužna i za više od 90%. Rekordna razlika temperature koju sam isprobao u skloništu bila je od oko 30 stupnjeva.
Vani je bilo -15 sa vjetrom od kojih 20 km/h. Efekt vjetra (wind chill) na koži bio je -30 C. U skloništu je bilo + 15. Za tu nevjerojatnu razliku od 30 C nije bila zaslužna ni Windstopper jakna, Polartec maja ili Schoeller hlaće već samo jedno kvalitetno sklonište od prirodnog materijala.
Na slici, košara, zahtjevna izrada ali vrhunska izolacija
Pravila izrade prirodnih skloništa
Pravila izrade prirodnih skloništa
Pri izradi skloništa potrebno je obratiti pažnju na par pravila:
1. Sklonište mora biti uvijek u zavjetrini i nalaziti se po mogućnosti na južnoj strani, toplija strana jer osunčana tokom dana.
2. Sklonište mora biti uvijek blizu proplanka, čistine ili livade. U slučaju da čujete zvuk helikoptera ili aviona imate tako šansu da izletite na čistinu i pokažete se spasiocima. Na istoj čistini morate uvijek označiti nečim "neprirodnim" lako uočljivim da se nalazite u blizini i trebate pomoć (pr. velika strijelica sa granama, X sa bijelim kamenjem, SOS sa pepelom u snijegu...). Idealno je da na toj čistini imate uvijek unaprijed spremnu signalnu vatru radi signalizacije svjetlom noću ili dimom danju. Održavajte i jednu manju vatru tik pored skloništa. Ako niste u mogućnosti zapaliti istu objesite neki dobro uočljiv odjevni predmet žarke boje pored skloništa. On će poslužiti terenskim spasiocima da budete uočeni ako ste već iznemogli ili spavate u skloništu, a uz to ako se previše udaljite od skloništa lakše čete ga uočiti. Skloništa napravljena od prirodnih materijala su nevidljiva ljudskom oku!
3. Sklonište se treba izgraditi nedaleko od materijala koji vam je potreban radi njegove izrade. Nema smisla trošiti kalorije na dovlačenje materijala od nekud.
4. Započeti uvijek sa gradnjom skloništa mnogo prije sumraka. Potrebno vrijeme za izradu skloništa; A ležaj, nosilo 1-2h, riblja kost, kolijevka 2-3h, košara, rupa u snijegu 3-4h, iglu 3-6h. Baš zbog toga je bitno prepoznati i odabrati mnogo prije sumraka lokaciju. Ako se desi ono što se ne bi smjelo nikada desiti, a to je da te "iznenadi noć", traži stijenu u zavjetrini i uz nju zapali vatru. Stijena sa vatrom će poslužiti kao reflektor i davati ti dobar izvor topline cijelu noć uz minimalno
ogrjeva.
5. Samo usko sklonište grije! Velika greška koju mnogi rade je izrada prevelikih skloništa. Ovdje većinom razmatramo skloništa u slučaju da nemamo vatru. Veliko sklonište biti će nemoguće zagrijati temperaturom vlastitog tijela. Istina, u njemu ćemo moči igrati briškulu ali nama nije do igre, već do treniranja protiv smrti. Da, sklonište mora biti usko poput lijesa, jedva dovoljno da se u njemu okrenemo na bok.
6. Ležaj je osnovni dio skloništa! Skloništu i izradi krova uvijek se daje više značaja nego izradi izolacije poda. Prisjetimo se navedene tablice Mehanizma gubljenja temperature. Ljudsko tijelo gubi više temperature kondukcijom (kontaktom na zemlju) neko radijacijom! Ležaj je moguće napraviti od mnoštva materijala, lišče, trava, mahovina, borove zelene grane, ruksak položen na pod, manja suha stabla, grane itd.
Na slici, ležaj od mahovine i grana jele
Što izbjegavati?
Što izbjegavati?
1. Podnožja litica sa svježe vidljivim tragovima odlomljenih kamenja na zemlji. (vidi u nastavku pećine)
2. Blizinu korita rijeka ili presušenih kanala u terenu na kosim padinama. U slučaju kiše rijeka može narasti i do mnogo više puta vlastite dubine; detriti stabala koji se skupljaju uzvodno mogu stvoriti čep na koritu rijeke koji se nakon nekog vremena silovito razbije a vas proguta vodeni val.
3. Uhodani putevi životinja. Neke životinjske vrste kao i ljudi preferiraju uvijek iste staze. Sve bi bilo u redu da se radi samo o zecu, ali porodica divljih svinja koja kuca na vrata usred noći zadnja je na listi naših potreba, osim...
4. Gledaj gore, gledaj dolje! Izobilje već odlomljenog materijala u šumi najčešće je uvjetom za odabir lokacije skloništa, ali to također ukazuje da je taj materijal od negdje trebao pasti. Uvijek pogledaj što se nalazi iznad tebe, jer mrtve grane na stablima tokom vjetrovitih noći mogu postati opasne. Isto tako nije na odmet pogledati i ispod sebe (primjerice mravinjaci), iako je ovo "dolje" tu samo radi rime i više se odnosi na prijašnje točke, tj. odvodne kanale i uhodane staze životinja.
5. Dok izgrađujemo sklonište ne smijemo se oznojiti (pogotovu na snijegu) jer se po svaku cijenu moramo zavući u sklonište potpuno suhi. Primijetimo li da se znojimo, skinuti ćemo sloj, dva naše odječe. Bolje je da lagano drhtimo pa se radom zagrijemo nego da se oznojimo.
Savjet: Kada idemo spavati u sklonište u odjeći koju imamo na sebi, mnogo više će nas grijati ako se prekrijemo jaknom nego ako je imamo na sebi. Jakna će tako stvoriti veći prostor te zadržavati više toplog zraka oko nas nego da je imamo na sebi. Uz to i ruke će pridonijeti grijanju tijela. Isto pravilo vrijedi i za gojzerice. Odvezane cipele sa prebačenim nogavicama preko njih više griju nego one stisnute.
Koji savjet ekstra!
Koji savjet ekstra!
Pristupi u spriječavanju gubljenja temperature idu toliko daleko da istraživači u ekstremno hladnim krajevima prilikom spavanja u termo vreći na jedini otvor namijenjen disanju dok spavaju naslanjaju maramicu ne bi li tako zadržali što više topline iz tijela koja se udisajem hladnog i izdisajem toplog zraka gubi.
Skloniše u prirodi biti će vaš drugi dom; ono će nam kratkoročno ili dugoročno dati zaštitu od hladnoće, vjetra i kiše te mora biti prikladno tome i izgrađeno. Znanje izrade skloništa ide uvijek uz znanje paljenja vatre, a vatra je uvijek integralni dio skloništa.
Sklonište treba uvijek napraviti u zavjetrini, na uzvisini ili rubu šume sa dobrim pregledom terena koji nas okružuje te na vidljivoj lokaciji mogućim spasiocima.
Radi izrade skloništa odabrati mjesta sa izobiljem prirodnih materijala ili mjesta sa već prirodno polu izgrađenim skloništima, kao što su udubine u terenu, stijene, srušena stabla, pećine... jer tako radeći uvelike ćemo dobiti na vremenu i uštedjeti tekućinu i kalorije potrebne radi izrade.
⚠️ NAPOMENA
⚠️ NAPOMENA
Zapamti, da radi izrade skloništa od prirodnih materijala, jednom odraslom pojedincu može trebati i do pet sati konstantnog rada. Ako se radi o grupi i do tri sata gradnje. Zbog toga, nikad ne radi sklonište tik pred sumrak nego mnogo prije mraka!
Page updated
Google Sites
Report abuse