Oprema za preživljavanje

Što više imaš u glavi to manje nosiš na leđima!

“Oprema” je zasigurno jedna od najdiskutiranijih tema u krugovima outdoora. Oprema, iako nije baza preživljavanja, ona se po važnosti nalazi na vrhu piramide preživljavanja.

Priča o opremi vuče korijene još iz vremena prethistorije kada su naši dlakavi praoci počeli koristiti mozak, pa je tako započelo doba izuma prvih alatki i pomagala s kojima su se mogli lakše ophrvati teškom načinu preživljavanja. Zbog novog stila života, a uz to i otkrivanja vatre, počinju se proizvoditi prvi odjevni predmeti koji već tada u nekim dijelovima svijeta predstavljaju spas od sigurne smrti. 

I tu započinje naša priča, priča ovisnosti o opremi. Ta priča svoj vrhunac ima u današnje moderno vrijeme gdje je naše odcjepljenje od majke prirode toliko veliko da samo jedan bezazlen izlet u prirodu bez adekvatne opreme može postati velika noćna mora.

Tokom svog višegodišnjeg iskustva, kao instruktor preživljavanja u prirodi, imao sam mogućnost neposredne spoznaje o ovisnosti opreme. Ta ovisnost kod nekih pojedinca, graniči sa ludošću, jer u strahu od neznanja nose desetke kilograma nepotrebne opreme, pa se u njihovim ogromnim ruksacima može naći maltene civilizacija u malome. U tome nema ničega lošeg (osim bolnih leđa), to je normalan put rasta pojedinca koji se upušta u svijet outdoora. 

Ponekad kad izlazimo na teren, znajući da u grupi ima uvijek netko tko nosi sve i svašta, i sam postajem ovisan o tuđoj ovisnosti te uzimam minimalnu opremu znajući da se mogu osloniti u cijelosti na ono što prijatelji nose krseći prvo pravilo u preživljavanju - pravilo samodostatnosti.

Samodostatnost putem opreme                                                                                                         

Ne moram ponavljati da je danas moderan čovjek jako odvojen od prirodnog ambijenta i načina življenja. Veliki gradovi i brze ceste po kojima se krećemo najveća su prepreka shvaćanja prirodnih zakonitosti. Odvojenje je toliko veliko, da kada moderan čovjek kroči u nepoznato, svaki je put u situaciji potencijalnoga preživljavanja.

Da bi imao totalnu kontrolu nad prirodnim okruženjem, potrebno mu je veliko iskustvo i znanje što se stječe kroz dugi niz godina izučavanja. Moderan čovjek, očito svjestan vlastite manjkavosti, misli da s opremom može kompenzirati vlastita neznanja, ali isto tako može i realizirati vlastita znanja.

Biti samo dostatan putem opreme znači prilagoditi opremu vlastitom znanju i sposobnostima; nema smisla nositi sjekiru sa sobom ako ju nikad nismo koristili, a još manje smisla ima nositi anti viperin, tj. zmijski protuotrov a ne znati da je njegova primjena opasnija od samog zmijskog otrova te da nepravilno skladištenje poništava njegovu efikasnost. 

Nakon što smo pripremili opremu koja je u službi realizacije vlastitih znanja i sposobnosti, opremu treba prilagoditi i situaciji u koju se upuštamo, jer nositi alpinističku opremu na leđima a kretati se pustinjskim pijeskom zaista je apsurdno.

U slučaju da se izgubimo i da smo sami u planini ili drugom ambijentu, ali s adekvatnom opremom koju znamo koristiti, ona će nam zasigurno poslužiti da to bezazleno gubljenje ostane takvo i ne preraste u realnu situaciju preživljavanja. U toj situaciji biti ćemo u potpunosti samodostatni zahvaljujući našoj opremi i naša potreba za prirodna znanja biti će svedena na minimum. I upravo zbog toga ono što moramo znati su osnove opreme i njene iskoristivosti.

Iskoristivost putem multikorisnosti

Uvjeren sam da većina vas ima ili će imati nožić zvan multi-tool. Tajna uspjeha tog multi alata, koji je preplavio koju godinu u natrag i naše tržište, je baš njegova multikorisnost. Zar postoji bolje od toga da u jednom malom nožiću imaš cijelu kutiju alata!

Jedna stvar s mnogo primjena - to je princip multikorisnosti, princip kojemu treba težiti svim silama u organiziranju naše opreme. Zašto?

Ako uspijemo po tom principu organizirati naš ruksak, u njemu će se nalaziti oko desetak artikala ali sa mnogostrukim primjenama, te će jedan mali ali znalački ispunjen ruksak zasigurno konkurirati i onom najvećem neiskusnog prijatelja.

Evo samo jednog od primjera u odabiru opreme po principu multikorisnosti - kuhalo koje se koristi tokom naših višednevnih izbivanja u prirodi.

Većina nas na višednevne izlete nosi plinsko kuhalo: jednostavno, praktično ali s ograničenom primjenom koja je limitirana isključivo samo za kuhanje. Dovoljan je samo kvar ventila koji nam onemogućuje njegovu upotrebu , a njegova veličina i težina nisu ni najmanje zanemarive.

Na tržištu već neko vrijeme postoji u prodaji tz. - Švedsko alkoholno kuhalo. Ovo kuhalo radi na alkohol, nema nikakvog ventila te je u cijelosti nepokvarivo i vrlo pouzdano; jedno punjenje traje sat vremena rada, tako je jednostavno da se bez većih problema može napraviti i sa aluminijskom limenkom i čavlom (nađenima u prirodi), maleno je i lagano, a ono što je najbitnije ne koristi neiskoristivi plin kao prethodno kuhalo već u potpunosti sagorivi alkohol. Sa etilnim alkoholom osim kuhanja možemo zapaliti i vatru, dezinficirati rane, ukloniti nepoželjne nametnike i modelirati kožu.

O primjerima multikorisne opreme mogli bi napisati cijelu knjigu, kao npr. o plitkoj tavi sa čvrstom drškom kojom je moguće bez problema kopati, o poncho kabanici koja postaje hamok- viseća ležaljka ili krov - zaklon, ili o velikim vrećama za smeće - kraljicama multikorisne opreme itd., itd…

Postoji jedno pravilo među SAS-ovcima: "Kada se vratite natrag sa terena, otvorite ruksak i prospite sve na pod, napravite tri hrpe opreme. Prva neka bude oprema koju ste stalno koristili, druga sa stvarima koje ste ponekad upotrebljavali, a treća sa predmetima koji su bili van upotreba. Uklonite drugu i treću hrpu i uzmite samo prvu! Na idućoj pustolovini testirajte da li vam je ona oprema iz prve hrpe koju stalno koristite bila stvarno dovoljna. Ako jeste, onda razmislite što bi od toga mogli izmijeniti, ne bi li sa istim "alatom" mogli zadovoljiti više potreba. 

Garantiram vam da ćete nakon daljnjeg iskustva reducirati vašu opremu i svesti sve na mali ruksak velike primjene, jer - Što više imaš u glavi to manje nosiš na leđima.

Samo kvalitetna oprema

Mnogo puta čujem fraze poput: "Ovo je super ruksak, platio sam ga samo” ... “Nemam sada love, kupiti ću si ovo od Kineza”... “Ovo sam nabavio polovno od vojske, malo je staro ali, prava je to stvar..." 

U situaciji gdje vam život može ovisiti o kvaliteti opreme koju imate sa sobom, nema mjesta štednji!

Ako se netko želi baviti šetnjom kroz prirodu po dobro oznaćenoj stazi ne udaljavajući se od auta više od jednog kilometra, neka slobodno obuje i kartonske gojzerice. Mi ovdje diskutiramo o potrebama realnog preživljavanja, ekstremnog outdora i treninga preživljavanja. 

Previše ima situacija gdje se tokom boravka u prirodi oprema koja je dovedena na limit izdržljivosti jednostavno "raspadne": ruksazi (od marke!) kojima pucaju šavovi, cipele kojima se odljepljuju džonovi, jakne kojima pucaju patent zatvarači, baterijske lampe koje pri prvoj vlazi idu u kratki spoj i cijeli niz drugih gluposti. Sve to bilo bi zasigurno smiješno kad vam u toj datoj situaciji život nebi ovisio isključivo o toj opremi.

Kada se nađete promrzli i umorni na granici pothlađivanja, usred snježne mećave sa patent zatvaračem koji pri zatvaranju puca u ruci ili kada shvatite da je nesnosna bol u koljenima uvjetovana vašim super ruksakom koji ste platili samo... jer se klati na vašim ledima kao ljuljačka, zasigurno ćete opsovati dan svoje gluposti i brzopleti odabir.

Moj savjet je preferirati profesionalnu opremu namijenjenu ekstremnim sportovima ili vojnim krugovima (samo onu rezerviranu priznatim specijalnim postrojbama) jer to je jedina oprema koja je mnogostruko isprobana na terenu u ekstremnim situacijama.

Ako nismo u mogućnosti doći do takve opreme, onda obavezno moramo podvrgnuti hard testu sve što planiramo ponijeti u bespučja nove pustolovine, te obavezno napraviti test promoćivosti (u kompletnoj opremi tuširaj se 10 minuta).

Obavezno se upoznajte sa vlastitom opremom, stvorite dobro iskustvo s njom jer u ekstremnim situacijama za to neće biti vremena, a o opremi i samo njoj može vam ovisiti i sam uspjeh preživljavanja.

Čemu dati prednost u izboru opreme? 

valitetne visoke cipele sa unutrašnjom membranom i Vibram džonom sa što manje vanjskih šavova (ako da, onda višestruko prošiveni) od kvalitetne kože. 

• Nepromoćiva lagana jakna sa kvalitetnom membranom (Event, Gore Tex...). 

• Duge hlače od polycoton, ripstop materijala (posebna mrežasta izvedba protiv kidanja) koji garantira brzo sušenje na tijelu i veliku otpornost prilikom upotrebe i sušenja uz vatru. 

• Kvalitetan ruksak uske konstrukcije napravljen od Cordure, sa unutrašnjom aluminiskom konstrukcijom (plosnato profilnom - ne karbon ili fiber), zbog mogućnosti stabilnog nošenja i overload-a (prekrcavanja). Dobro je imati kod kuće tri modela ruksaka različitih veličina: jedan za dnevnu, jedan za trodnevnu a jedan za višednevnu upotrebu. Ako si nismo u stanju priuštiti tri ruksaka, onda je i dovoljan jedan 50-70 Litreni sa mogućnošću proširenja ali i komprimiranja vanjskim bočnim i gornjim remenima s obaveznom unutarnjom aluminijskom konstrukcijom.                                                                                                     

U zimskim mjesecima uvijek dajte prednost slojevitom pristupu oblačenja, koji će detaljno biti obrađen u jednom od slijedećih brojeva Mete. Radije imati tri vunene maje (tanka vunena potkošulja dugih rukava, dolčevita i debeli pulover) sa šuškavcem preko svega, nego jednu debelu toplu jaknu. U svakom trenutku višak se lako može skinuti, pa se tijelo ne znoji i što je najbitnije održava se suhim, dok kod debele jakne ne možermo regulirati temperaturu, pa se znojimo ili kad je skinemo smrzavamo.

Uz tijelo, u hladnom dijelu godine zabranjeno je nositi pamuk; koliko da taj materijal hladi po ljeti te je lak za održavanje, po zimi je neprikladan jer se sporo suši na tijelu. Po statistikama svjetskih spasilačkih službi, većina onih koje je zadesila hipotermija imala je na sebi pamuk kao prvi sloj. 

Dobra majica od mikrofibre suši se na tijelu njegovom temperaturom, pa savjetujem njen odabir kao prvi sloj odjevnog predmeta. Biti mokar cijelu noć na hladnome, znači zasigurno pokucati na vrata hipotermiji, ubici broj jedan u svijetu outdoora. Zapamti! Hladnoća + Vjetar + Vlaga = hipotermija!