Ovo je samo uvid u Priručnik Preživljavanja. Uskoro u tiskanom izdanju!
U životu svi mi, ne bi li opstali, imamo potrebu za zadovoljenjem osnovnih prioriteta.
Prvi prioritet svima nama je zasigurno zrak, nakon toga je tekućina i hrana, a tek onda odmor.
To su prioriteti modernog čovjeka, onoga koji većinu svog vremena provodi u urbanom okruženju, onoga koji ne strepi od opasnosti koje vrebaju u prirodi iz jednostavnog razloga jer se udaljio od nje.
U situaciji preživljavanja uz navedene prioritete, nalažu nam se i novi, prioriteti koji bi svakom od nas morali postati protokolom ponašanja u stresnoj situaciji realnog preživljavanja..
Ima puno, previše primjera gdje, kada je čovjek doveden do vlastitog psihološkog limita i ako nije uvježban da prilagodi vlastito ponašanje novoj nametnutoj situaciji, gubi kontrolu nad novonastalom situacijom te ne bi li preživio primjenjuje sasvim pogrešne prioritete preživljavanja.
Realne situacije u kojoj se čovjek nakon samo jednog dana preživljavanja u prirodi prepustio kanibalizmu, očito u paničnom strahu od gladi, govori o tome koliko je on uistinu udaljen od znalačkog sagledavanja vlastitih prioriteta.
Kao što i naš posao, škola ili porodica nalažu svoje prioritete, tako i situacija preživljavanja nalaže svoje. Ne bi li nam primjena tih prioriteta bila što lakša, stvorio sam lako pamtivu riječ, kraticu prioriteta preživljavanja, S.T.O.P.
Ne bi li još bolje primijenili već lako probavljivu kraticu preživljavanja, zamislimo si situaciju u kojoj se naš glavi junak Stipe izgubio u bespućima Gorskog Kotara nakon što je krenuo na gljivarenje.
Stipe, tog dana umjesto da gleda kuda se kreče te tako stvara mentalnu mapu, on vidi samo gljive kojih ".nikad toliko". Tek pred noć naš Stipe shvaća da nema pojma gdje je. Panično počinje trčati, zapne i iščaši nogu.
Noć kuca na vrata, vampiri vire iz mraka a naš Stipe onako preplašen i bolan ne zna što mu je činiti. I odjednom mu sine da je njegov sin pročitao jednom nešto o nekoj magičnoj riječi preživljavanja S.T.O.P.
Znam da nije lako stati izgubljenom, bolnom i uplašenom Stipi, ali Stipe, to ti je jedini način da se ne prepustiš panici i pobrkaš prioritete.
Saniraj, imobiliziraj si tu nogu Stipe, stegni povoj oko nje. Sjedni, pojedi nešto slatko, možda bronhi koji uvijek imaš u džepu ili potegni malo one rakije koju skrivaš od žene. Izvidi oko sebe, pogledaj sa tog proplanka gdje se nalaziš da li ima koji puteljak. Smiri se, probaj se sjetiti kojim si putem došao, koliko si vremena utrošio da stigneš do tuda gdje si sada.
Ako smatraš da si stvarno zalutao, ne misli više o povratku i o tome da će ti se ekipa smijati u birtiji, već se Skloni. Stiže ti hladna noć, ona koja u ovo vrijeme godine i u tom kraju bez problema može postati zadnjom.
Stipe, pa što radiš?! Ne zakapaj se u lišće glumeći da radiš sklonište. Kao prvo skloni se od tog vjetra i hladnoće. Ona visoka stijena je idealna kao zavjetrina a vatra zapaljena ispred nje koja reflektira je prava blagodat. Zapali vatru, jer vatra služi baš tome da se skloniš u ovom tvom baksuzu od najgoreg neprijatelja, ne medvjeda već hipotermije (rashlađivanja).
Zapamti, hipotermija je ubojica broj jedan u situaciji realnog preživljavanja u prirodi i ne štedi nikoga, niti tebe s pljoskom rakije.
Nakon što si se ugrijao i imaš vatru, započni sa izgradnjom skloništa. Ta vatra uz stijenu u zavjetrini dobar je izbor, ali ona gubi toplinu sa druge strane. Nema problema ako tu sagradiš sklonište; u tvom slučaju - kosi krov koji se naslanja na stijenu sa otvorom radi odvoda dima. Noć će biti duga, napravi si i topao ležaj od borovih grana te se tako izoliraj od hladnog terena.
Rekord vanjske i unutarnje temperature koji sam doživio u skloništu bez vatre u snijegu iznosi razliku od 25 stupnjeva. Unutar skloništa na Alpama bilo je 5 stupnjeva, van istog -20 stupnjeva.
Ovaj podatak govori sam za sebe o važnosti skloništa u zimskim uvjetima.
“Stipe, ma jesi li ti normalan? Znojiš se, a nemaš ničega za piti osim pljoske medenice i pola litre vode. Skini si tu jaknetinu dok radiš to sklonište da ne gubiš tekućinu putem znoja, a uz to biti ćeš suh kada budeš išao spavati.
I ne jedi te gljive i one kobasice ako nemaš dovoljno vode, jer će ti probava svu tekućinu iz tijela na njih potrošiti. Čuvaj onu bocu vode što imaš i ne gutaj tako sve odjednom.
Rano u zoru vidi da li ima rose na travi pošto je bio topao dan, vidi ako ima nešto vode između stijena od nedavnih kiša.”
“Evo vidiš, noćas se nisi smrznuo zahvaljujući tvom skloništu. Međutim, tvoja noga sada, kada se ohladila izgleda gadno. Očito ti je ligament otišao. Počinje sniježiti, prvi ovogodišnji snijeg koji lagano prekriva tvoje sklonište na rubu šume. Dobro je da si rekao ženi gdje ideš, tako će ona čim vidi da se nisi na vrijeme vratio doma odmah angažirati GSS, policiju, vatrogasce, ministarstvo obrane i tko zna još koga.
Kako označiti tvoj zaklon? Na snijegom prekrivenoj poljani ispred šumice gdje ti je zaklon, postavi nešto neprirodno oku upadljivo, napiši SOS borovim zelenim granama koje će se vidjeti iz zraka. Pripremi signalnu vatru da bude spremna ako uočiš ili čuješ spasioce. Zakači na granu iznad zaklona nešto žarke boje da znaju točno gdje si ako zaspeš ili ne budeš u mogućnosti odgovoriti.
Čuvaj energiju, jer ovakav ne možeš baš nigdje i ne plači. Prihvati novu situaciju. E, da možeš hodati Stipe, ovaj prioritet i onaj koji slijedi ne bi ti niti trebali jer bi se bistre glave to jutro pokušao vratiti od kud si došao ili naći neku dušu u tom kraju.”
Dvije su već noći prošle u divljini, ima izvor i voda ti nije problem. Vidi da li imaš nečeg jestivog u blizini, preferiraj hranu životinjskog porijekla; šaka crva ima više bjelančevina nego sve one tvoje gljive. Zamisli Stipe, šest zemnih crva ima skoro 40 grama bjelančevina!
Taman dok je naš Stipe onako zgađen počeo uvlačiti u usta tog mesnatog crva, začuje predivan ženski glas, glas pripadnice GSS-a (Gorske Službe Spašavanja)!?
Ne, Stipe je opet zaspao na kauču dok je gledao Survivor i oped je gurao daljanski u usta! Bio je to nažalost glas Kate, njegove kreštave žene. Iako je njemu to bio samo san, sanjao ga je po prioritetima preživljavanja, a sada mu slijedi nočna mora jer u snu zazvao je drugo žensko ime, ono pripadnice GSS-a!
Ako ste nakon što ste se izgubili nesigurni u pravac od kojeg ste došli, nemojte niti pokušavati povratak. Pasti će mrak, hodanje po terenu svesti će se u hodanje u jedan veliki krug a kad budete iznemogli, doći će vam hipotermija u posjetu.
Moj savjet je da, ako sumnjate u postojanje nekog naselja u okolici, krenete graditi sklonište na nekom od obližnjih vrhova (po mogućnosti u zavjetrini) kako biste kada padne mrak bili u stanju spaziti rasvjetu neke kuće ili ceste.
I normalno, bilo koji puteljak, poput potoka, slijeva se na širi put, a širi šumski put uvijek se spaja na cestu.
Djelovanje po prioritetima ključno je u stresnim situacijama, jer se tada lako može zaboraviti nešto što bi inače bilo instinktivno. Testiranje novih aviona je izvrstan primjer gdje je protokol po prioritetima od vitalne važnosti. Kad sudjelujete u takvim testiranjima morate temeljito poznavati protokole i postupati po njima bez razmišljanja, jer to može biti odlučujuće za preživljavanje u slučaju nesreće. Testirali ste valjda bar jedan?
Djelovanje po prioritetima omogućuje fokusiranje na najvažnije, čime se povećava šansa za uspješnost i smanjuje rizik od ozljeda. To je ključni aspekt sigurnosnih protokola u svim kritičnim situacijama, uključujući i testiranje aviona pa i u preživljavanju.